RIČIČKO PODBILJSKA NOĆ U ZAGREBU









TRAGOM OKAMINA PO RIČICAMA




Fosilni školjkaši, Lažete – Ričice

U vrijednom i iznimno bogatom geološko-paleontološkom fundusu Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu svoje mjesto ima i zbirka okamenjenih (fosilnih) mekušaca iz Ričica. Primjerke je prikupio naš kolega, dugogodišnji kustos i ravnatelj Muzeja pokojni gospodin Krešimir Sakač, tijekom terenskih istraživanja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Geološko-paleontološka istraživanja Imotske krajine i susjedne Hercegovine započeli su glasoviti austrijski geolozi Hauer i Stache početkom 20. stoljeća, a rad su pored uvaženog gospodina Sakača nastavili i Roglić, Petković, Mikinčić, Raić, Papeš, Slišković, Jungwirth i drugi. Imajući u vidu spomenutu zbirku i dostupne podatke o geološko-paleontološkim istraživanjima Imotske krajine, odlučile smo u proljeće 2014. godine i same vidjeti što ti predjeli nudi u geološko-paleontološkom pogledu. Geološka podloga, osim što određuje geomorfologiju područja, sudjeluje u stvaranju životnih uvjeta za pojedine biljne i životinjske zajednice te u konačnici i samog čovjeka koji živi na tom prostoru. Stoga je njezino poznavanje od izuzetne važnosti pa je i to bio dodatni motiv našeg zanimanja.

Tijekom terenskog istraživanja uvjerili smo se da ovo područje uglavnom izgrađuju kredne i paleogenske naslage, čiji se raspon starosti kreće od stotinjak do četrdesetak milijuna godina, a samo manje površine prekrivaju znatno mlađi neogenski i posve mladi kvartarni sedimenti. Očito je da iza današnje geomorfološke slike Ričica stoje milijuni godina aktivnog djelovanja različitih geoloških procesa, što je običnom čovjeku teško prispodobljivo s obzirom na kratki ljudski vijek.

Radeći prospekciju terena uočili smo nekoliko lokaliteta koji naprosto vrve fosilima, ostatcima negdašnjeg života i svjedocima da se na tim prostorima u davnoj prošlosti prostiralo more. Okamenjeni ostatci manje ili više očuvanih mekušca (školjkaša i puževa), koralja, ježinaca, foraminifera i mahovnjaka ukazuju nam da su upravo ti organizmi obitavali u tom pramoru (slika 1 i 2). Bogata fosilna fauna pripada, geološkim rječnikom rečeno, srednjem dijelu paleogena – eocenu, starosti od otprilike 34 do 56 milijuna godina.




Slika 1: Fosilni školjkaši, Lažete – Ričice
Slika 2: Ostala fosilna fauna, Ričice

Kako bismo dobili što cjelovitiju geološku sliku, a imajući u vidu da je geologiju općenito teško staviti u okvire državnih granica, istraživanja smo u suradnji s kolegama iz Bosne i Hercegovine proširili i na susjedno područje Hercegovine. Preliminarni rezultati rada objavljeni su 2014. i 2015. godine u Rudarsko-geološkom glasniku Hrvatskog rudarsko geološkog društva Mostar. Zaključeno je da istraživani lokaliteti zahtijevaju daljnju obradu, a bogatstvo fosilne faune pruža razne mogućnosti budućih analiza. Stoga je u planu detaljnija paleontološka obrada, usporedba lokaliteta Ričice u Hrvatskoj i Tribistova u Bosni i Hercegovini te njihova paleoekološka rekonstrukcija u vrijeme eocena, odnosno u vrijeme prije više od trideset milijuna godina. Također se planira usporedba faune ovog područja s eocenskom faunom drugih lokaliteta sličnih okoliša. Međutim, osim u stručnom pogledu, Ričice su dojmljive i u svakom drugom pogledu. Predivan krajolik, netaknuta priroda, ljepota tog po mnogočemu posebnog mjesta natjerali su nas na promišljanje, ne samo o struci već i o ljudima. Cijela Imotska krajina poznata je po tome da su njeni žitelji nerijetko bili prisiljeni ići „trbuhom za kruhom“ diljem cijelog svijeta. Postojali su razni oblici odlaska, od onih na privremeni rad do trajnog iseljavanja. Neslavni rekord iseljavanja s tog područja svakako drži selo Ričice u kojem je početkom dvadesetog stoljeća bilo skoro dvije tisuće duša da bi ih danas, kako nam rekoše, bilo svega nešto malo više od stotinu. Jedno od pitanja na koje bi bilo zgodno dobiti odgovor je gdje danas žive svi ti ljudi koji imaju korijene u Ričicama. Par redaka na mrežnoj stranici - ''Od prirodnih bogatstava u Ričicama najprije valja spomenuti kamen. Da kamen, jer su upravo zahvaljujući njemu brojni Ričičani postali vrsni klesari i zidari. Ričičani vole svoj kamen!'', čiji su autori Željko Tandara i don Mladen Parlov, mala profesionalna deformacija i promišljanje koje malo prije spomenusmo dali su nam ideju. A to je osmišljavanje i izgradnja jednog zida u Ričicama u čijim bi temeljima bio autohtoni kamen, a nadogradnja bi bila svojevrstan mozaik, načinjen od puno malih uzoraka stijena ili „kamenčića“ od kojih bi svaki predstavljao pojedinog Ričičana. Oni rijetki koji još danas žive u Ričicama odabrali bi uzorke iz svoje neposredne blizine, a oni koji su odselili ili imaju korijene u Ričicama, a žele se ugraditi u mozaik trebali bi donijeti ili poslati jedan mali uzorak iz okruženja gdje danas žive. Svaki uzorak bio bi numeriran i prikazan na popratnoj legendi.
Tako bismo još jednom potvrdili da je kamen obilježio čovjeka ovog podneblja i to tako da ga je zbog svoje sveprisutnosti natjerao na odlazak od kuće, a s druge strane tijekom odrastanja usjekao se u njegovu dušu i karakter te ga magično privlači za cijelog života.

Ovo bi bio zanimljiv i jedinstven prikaz kojem bismo mogli dati simboličko ime „Povratak u Ričice“, a savršeno bi se uklopio uz priču o zamišljenom i planiranom muzeju, čiji smještaj predviđamo u jednoj od tradicionalno građenih ričičkih kuća. Odabranu kuću svakako bi trebalo restaurirati po svim pravilima struke. Kao takva bila bi atraktivna i sama po sebi imala bi muzejsku vrijednost, a još veću bi dobila izlaganjem bogate prirodoslovne, arheološke i etnografske građe područja Ričica.

Realizacija svega predviđenog bila bi iznimno važna, ne samo za selo Ričice, već i za cijelu Imotsku krajinu. Time bi se doprinijelo sačuvanju kulturnog blaga Ričica i obogatila turistička ponuda, kako za domaće turiste tako i za strane kojima ovi prostori postaju sve omiljenija destinacija.

I ovo bi bio kraj naše priče Tragom okamina po Ričicama, ali možda i početak jedne nove, lijepe priče o Ričicama …

Nediljka Prlj Šimić
Marija Bošnjak



don Mladen Parlov obilježava 25 godina svećeništva.




Dragi Parlovi i Ričičani,

ove godine naš don Mladen Parlov obilježava 25 godina svećeništva. Sveta misa zahvalnica bit će 7. kolovoza 2016. u našim Ričicama.

Osobita želja nam je da se za tu prigodu okupe Parlovi iz cijeloga svijeta. Stoga vas molimo, o ovoj važnoj obljetnici i lijepom događaju u našim Ričicama obavijestite sve one Parlove s kojima ste u kontaktu.

U pripremi je i knjiga o Parlovima, pa vas molimo ukoliko imate starih fotografija vaših obitelji (do 20- tak fotografija po obitelji) da ih dostavite don Mladenu.

Uz fotografije bilo bi dobro da svatko napiše ono što zna o povijesti vlastite obitelji, u smislu gdje je radio pradjed ili djed, neku zanimljivu anegdotu ili važan događaj u životu te obitelji i slično. Sve će to biti sadržano u knjizi o Parlovima koja je u pripremi.

Svi materijali mogu se poslati na mail:
mladenparlov@gmail.com




EKO UDRUGA RIČICE

 |  18. Siječanj  | 

Poštovani, Eko Udruga Ričice, nakon što je ponovno usklađena sa zakonom o udrugama i registrirana, konačno je 2015. godine započela s radom. -Započeli smo s radom uređenja 3 poučne - pješačke staze: Volijak-Sridnje brdo i Drežanj. Na istim lokalitetima postoje 3 Ilirske gomile koje bi valjalo stručno i sistematski obraditi. Koliko je poznato nitko se nije ozbiljnije bavio ovim staroilirskim grobištima u Ričicama. Također smo započeli s uređenjem 9 postaja za kante za smeće: Raspudići, Dujmovići, Parlovi, Raskršće, Seserovići, Kovači, Lukići (Grgići), Cera i Lažete.

Pomoć u realizaciji ovih projekata tražimo na sve strane, kako u novcu tako i u građevinskom materijalu.

U planu su i znatno veći projekti, uređenja plaže na Zelenom jezeru s popratnim sadržajem, kao i sanacija izvora vode Majići, Rose, Parlovi, kod škole, Pavići, Tavre, Lažete, carska čatrnja itd...

Sve ovo iziskuje veću stručnu, financijsku, ali i volontersku aktivnost, te molimo sve Ričičane, prijatelje Ričica, ričičke poduzetnike, privrednike, udruge, institucije i sve ekološki osvještene pojedince za pomoć i daljnju suradnju kako bismo od devastacije i zagađenja sačuvali i budućim naraštajima u amanet ostavili ove naše bogomdane ljepote.
Svi zainteresirani za ove projekte, pomoć oko realizacije istih ili za rad „Eko udruge Ričice“ mogu nas kontaktirati na e-mail adresu:
eko.ricice@gmail.com
Svako dobro,
Željko Tandara, predsjednik Udruge




16. RIČIČKO – PODBILJSKA NOĆ U ZAGREBU

 |  23. listopad  | 

U organizaciji Zavičajne udruge „Sveti Ivan Ričice – Zagreb“ u petak 23. listopada u Zagrebu je održana 16. tradicionalna Ričičko – podbiljska noć. Druženje Ričičana i Podbiljana i njihovih gostiju započelo je misnim slavljem u dobro popunjenoj župnoj crkvi sv. Ane u Rudešu koje je predvodio prof. dr. don Mladen Parlov. Nakon svečane svete mise kulturno – zabavni dio večeri nastavio se u zagrebačkom restoranu „R“ u Rudešu gdje se okupilo preko 200 Ričičana, Podbiljana i njihovih gostiju. Svečanosti su nazočili i mnogi uglednici iz svijeta politike, sporta i estrade. Prigodni govor održao je gradonačelnik grada Zagreba gospodin Milan Bandić, a velikim pljeskom je pozdravljen, porijeklom Ričičanin , saborski zastupnik i međunarodni tajnik HDZ-a gospodin Miro Kovač. Za zabavni dio večeri pobrinuli su se Grupa Loco, doajen hrvatske domoljubne pjesme gospodin Dražen Žanko, a Klapa Barun, stari poznanici i prijatelji ričičko – podbiljski ponovno su svojim klapskim pjevanjem oduševili i podigli na noge sve nazočne. Neizostavan dio programa na gotovo svakoj tradicionalnoj Ričičko – podbiljskoj noći je nastup ričičkog guslara gospodina Ivana Matišića, kao i tradicionalno natjecanje u pjevanju gange i igranju šijavice. U pjevanju gange pobjedu je odnio gospodin Ivan Knežević Knez sa svojom ekipom, dok su u igri šijavice pobjedili Srećko Žuljić i Marijan Brnas, koji su i po već ustaljenom običaju kao nagradu dobili stari dalmatinski pršut. I ove je godine kao i svih dosadašnjih održana tradicionalna tombola na kojoj se našlo pedesetak vrijednih nagrada koje su osigurali stalni sponzori i donatori ove tradicionalne manifestacije. Svakako valja spomenuti lijep i ugodan ambijent novouređenog restorana „R“ i vrijedno osoblje koje je ispunjavalo gotovo svaku gurmansku želju uzvanika na ovogodišnjoj Ričičko – podbiljskoj noći.



Mlada Misa u Ričicama

 |  15. kolovoza  | 

U nedjelju, 9. kolovoza, u Ričicama je proslavljena Mlada misa patera Nikole Tandare. To je prva Mlada misa poslije 24 godine, odnosno poslije Mlade mise don Mladena Parlova. Poslije gotovo desetogodišnje duhovno-teološke formacije pater Nikola Tandara zaređen je za svećenika 27. lipnja 2015. u Splitu, po rukama mons. Marina Barišića, nadbiskupa Splitsko- makarskoga. Slavlje Mlade mise započelo je svečano i dirljivo, naime podjeljivanjem roditeljskog blagoslova na kućnom pragu: roditelji mladomisnika, Dragan i Zdenka, položili su Mladomisniku ruke na glavu, uz prigodne riječi blagoslova. Potom se je procesija uputila prema župnoj crkvi sv. Ivan Krstitelja, uz molitvu i pjesmu.

Mladomisnik pater Nikola predslavio je svečano misno slavlje, uz koncelebraciju desetak svećenika, među kojima su bila i dvojica mladomisnika monfortanaca, pater Zrinko Petar Nikolić i pater Miro Ravlić. Prigodnu propovijed o svećeničkom životu i poslanju održao je don Mladen Parlov, a misno slavlje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor iz Lokvičića. Dirljivi trenutak u slavlju Mlade mise dogodio se je na početku slavlja kada je nećakinja patera Nikole odrecitirala prigodnu pjesmu, uz pljesak svih nazočnih vjernika. Na slavlju su, među ostalima, bili nazočni dožupan splitsko-dalmatinske županije gosp. Ante Šošić te gosp. Miro Kovač, međunarodni tajnik HDZ-a, porijeklom iz Ričica.

Poslije mladomisničkog blagoslova roditeljima, bližoj obitelji te čitavom puku, slavlje je nastavljeno kod župne kuće, u velikom šatoru podignutom za tu prigodu. Pod golemim šatorom okupilo se je preko tisuću uzvanika. Za dobro raspoloženje bio je zadužen pjevački sastav iz Ploča, na čelu s gosp. Brankom Medakom, a poslugom, koja je oduševila svojim ponašanjem i posluživanjem, ravnao je župnik don Neven Vuković. Inače, poslugu su činili uglavnom ričički mladići, djevojke i djeca – iz Ričica i sa svih strana -, koji su se nesebično stavili na raspolaganje za proslavu Mlade mise. Programom je, na zanimljiv i osebujan način ravnao don Joko Blažević, župnik iz Vinjana Posuških, koji je svojim doskočicama više puta od srca nasmijao sve uzvanike. Riječ pozdrava i čestitke, među ostalima, Mladomisniku su uputili don Mate Lekić, prvi ričički svećenik poslije više od dvjesto godina, dožupan Ante Šošić, fra Zoran Kutleša, i brojni drugi. Slavlje je potrajalo sve do večernjih sati.

Fotografije; Zdravko Olujić i Ivica Pavić - Jukin


PROMOCIJA KNJIGE RIČIČKA ŠKRINJA USPOMENA

 |  23. lipnja  | 


U župnoj crkvi u Ričicama u sklopu trodnevne priprave za proslavu blagdana ričičkog patrona sv. Ivana Krstitelja, u utorak 23. lipnja u 19.30 sati održana je promocija knjige Ričička škrinja uspomena ričičkog pjesnika i prozaika Vinka Pavića. Knjiga je tiskana u nakladi Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice – Zagreb i Matice hrvatske ogranak Imotski.

U prepunoj župnoj crkvi knjigu su predstavili profesor na Katoličko- bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. don Mladen Parlov, publicist i novinar Mladen Vuković, prof. Suzana Budimir i autor.

„Knjiga je to koja sakuplja istinsko blago Ričica, blago koje su nam u amanet ostavili naši stari da se njime obogatimo, da ga ne izgubimo, nego da ga velikodušno sljedećem naraštaju prenesemo uz želju i nadu da će ova knjiga postati dio svake Ričičke obitelji te da će prema njoj novi naraštaji učiti običaje svojih pradjedova te tako crpsti snagu i nadahnuće kako bi i njihova vjera zaživjela te postala kultura koja ih nosi i izgrađuje ma gdje god bili“, govorio je biranim riječima, dr. don Mladen Parlov o ovoj opsežnoj Pavićevoj knjizi. Posebno se osvrnuo na veliki izbor fotografija (preko 400) ljudi, mjesta i događaja od onih najstarijih (1907.g.) do najnovijih profesionalnih i vrhunskih koje su zabilježili članovi Foto kluba Imota na svom foto safariju u Ričicama.

Publicist i novinar gospodin Mladen Vuković istaknuo je složenost u ostvarivanju ovakvog izuzetno važnog projekta kako za Pavićeve rodne Ričice tako i za cijelu Imotu. U knjizi je uz ostalo opisan život, običaji, mitologija i vjerovanje u Ričicama, (samim time i u većini sela Imotske krajine) od sredine devetnaestoga do osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Vrijedan je ovo pothvat i za svaku pohvalu i divljenje za jedno malo selo kao što su Ričice! rekao je Vuković.

Profesorica Suzana Budimir osvrnula se na poglavlja u knjizi kao što su mitologija, praznovjerje i priče o nadnaravnim bićima koje je imalo svako selo i ognjišće i svojim anegdotama nasmijala prisutne. Prof. Budimir pročitala je Pavićevu nagrađivanu kratku priču Moj pradid Mate koja je od prisutnih izmamila jak i dugotrajan pljesak.

Na kraju predstavljanja Pavić se zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana, a poglavito nakladniku Zavičajnoj udruzi sv. Ivan Ričice – Zagreba i brojnim donatorima koji su se odazvali pozivu nakladnika i financijski pomogli tiskanje knjige.

U bogatom dijelu glazbenog programa nastupili su članovi zbora župe Krista Kralja – Lokvičići s djelima: Oporuka ( A. Mateljan i Š. Marović), Oči u oči (B. Bošnjaković i V. Grbac) i Zahvali (Henry Smith), a profesorica glazbene škole u Imotskom Matea Šeremet i talentirana flautistica Marijana Čutura izvele su Bachovu Ave Maria (Gounod za flautu i klavir).

U Ričičku škrinju uspomena Pavić je uz sve gore navedeno uvrstio i dječje igre i igre odraslih koje su se igrale u vrijeme prije globalizacije i razvoja elektroničkih i suvremenih medija, zatim Floru i faunu u Ričicama, tradicijska glazbala, uspavanke i stihove duhovnog sadržaja kao i poglavlje Ričice perom pjesnika u koje su uvrštene odabrane pjesme nekolicine ričičkih pjesnika.

U posebnom je poglavlju obrađeno selo Podbila koje je nekada bilo u sastavu Ričica sa svojim prirodnim i povijesnim znamenitostima uz poseban dodatak odabranih starih, ali i novih fotografija.

U Ričičkoj škrinji uspomena obilje je jednostavnog i lako čitljivog štiva i svatko će bez obzira na preferencije pronaći nešto za sebe.

Za sve nazočne koji su mogli uživati u ovoj ugodnoj i lijepoj predblagdanskoj večeri župnik ričičke župe don Neven Vuković priredio je u župnome dvoru prigodni domjenak uz ušćipke, pršut sir, vino i ostale domaće delicije.

Svi zainteresirani ovu knjigu mogu naručiti kod Udruge Ričičana u Zagrebu na brojeve telefona: 098/386 285 i 098/237 040 ili putem e-pošte na adresi: udruga.ricice@gmail.com



ODRŽANA JE RIČIČKO-PODBILJSKA NOĆ 2014.

 |  Studeni 2014  | 

U petak 24. Listopada u Zagrebu je u organizaciji Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice – Zagreb, održana Ričičko-podbiljska noć. Bio je ovo petnaesti po redu susret Ričičana i treći zajednički susret Ričičana i Podbiljana koji žive i rade u Zagrebu. I ovaj je susret kao i svi dosadašnji započeo misnim slavljem kojega je u crkvi sv Ane u Rudešu predvodio ričički župnik don Neven Vuković. Naglasio je don Neven u svojoj sadržajnoj i pomalo emotivnoj homiliji značaj i važnost zajedništva i ovakvih okupljanja koja pridonose u očuvanju kulturološkog i zavičajnog identiteta jedne etničke zajednice. Puno se više Ričičana i Podbiljana okupilo u zagrebačkom restoranu „R“ u Rudešu. Organizator ove Ričičko-podbiljske noći izrazio je zadovoljstvo odazivom Ričičana i Podbiljana kao i mnogobrojnih gostiju. U prepunoj, ugodno uređenoj i dekoriranoj restoranskoj sali u kojoj se ove godine tražila karta više, službeni dio programa otpočeo je, kako to i priliči, Hrvatskom himnom. Predsjednik Udruge izrazio je zadovoljstvo odazivom na ovu tradicionalnu večer i zahvalio svim sponzorima i donatorima kojih je usprkos teškim vremenima bilo čak i više nego prijašnjih godina. Udruga je i ove, kao i prethodnih godina iskazala svoj humanitarni karakter te je za blagdan sv. Ivana Krstitelja financijski potpomogla četiri ričičke obitelji u potrebi kao i jednu ričičku obitelj u Splitu. Udruga je i ove godine sufinancirala tiskanje župnoga lista uplativši 3000 kuna, naglasio je predsjednik Udruge Ričičana u Zagrebu Vinko Pavić.


U zabavnom dijelu programa Ričičane, Podbiljane i njihove goste zabavljala je grupa Loco iz Zagreba koja je svojom svirkom zadovoljila svačiji ukus. Naš guslar gospodin Ivan Matišić i ove je godine oduševio poklonike ove tradicijske glazbene umjetnosti kojih, na svu sreću još uvijek ima. Posebno su se dojmili svojim glazbenim bravurama na gitari i vibrafonu s nekoliko klasičnih i jazz obrada i izmamili veliki pljesak ovogodišnji „gosti iznenađenja“ otac i sin Mate i Šimun Matišić. Valja naglasiti da je mlađahni Šimun student muzičke akademije u Zagrebu i jedan od ponajboljih mladih svjetskih udaraljkaša, a mnogi će reći i nasljednik proslavljenog Boška Petrovića. Nije ni čudno zna li se da je Šimunov prvi mentor bio upravo otac Mate. A Mate Matišić osim što je vrhunski jazz gitarist, jedan je i od najplodnijih hrvatskih dramskih pisaca, iza kojeg je i cijeli niz kazališnih komada i filmskih scenarija (Život sa stricem, Fine mrtve djevojke, Kad mrtvi zapjevaju itd.), a piše i to veoma uspješno i filmsku glazbu ( Kako je počeo rat na mom otoku, Maršal, Ta divna splitska noć itd.). Pjevači gange i igrači šijavice ne posustaju pa je i ove godine u tim disciplinama bilo veoma zanimljivo. U pjevanju gange neprikosnoveni i najboljim su se pokazali, kao i bezbroj puta do sada gospoda Ivan Knežević Knez, Marin Parlov Bili i Đoni, ali su organizatori odlučili nagraditi starim dalmatinskim pršutom do sada najmlađeg pjevača gange koji je izišao pred izbirljivu i osjetljivu publiku, a to je Josip Parlov sedmogodišnji sin Nediljka Parlova koji je sa svojim djedom Marinom Parlovom Bilim otpjevao nekoliko pjesama na veliko iznenađenje i zadovoljstvo svih prisutnih potvrdivši onu tezu da jabuka doista ne pada daleko od stabla. Lijepa životna škola za maloga Josipa i nada da će nastaviti njegovati ovu glazbenu umjetnost i kad poraste.

Igrači šijavice Ivan Knežević Knez i njegov brat Lujo te Srećko Žuljić i mladi Podbiljanin Ante Lažete Draganov privukli su osobitu pozornost u razigravanju parova. Tek za nekoliko punata, veoma tijesno u tri partije pobijediše Ivan Knežević Knez i brat mu Lujo i za pokazano umjeće i pobjedu od organizatora su nagrađeni starim drniškim pršutom. Nastupio je i svojim stand up nastupom dodatno oraspoložio prisutne mlađahni komičar Tin Sedlar. Atmosferu je u kasnijim satima dodatno podgrijao još jedan „gost iznenađenja“ ovogodišnje Ričičko-podbiljske noći „estradni kralj dijaspore“ kako ga mnogi od milja zovu; gospodin Mate Bulić. Sama pojava gospodina Bulića na bini bila je okidač za urnebesni i spontani show koji je potrajao dobrih sat vremena. Mate Bulić se zahvalio organizatorima na pozivu, a prigodno se rodila i ideja o organiziranju koncerta ovoga vrsnog pjevača u Ričicama što će on, kako je naglasio, sa osobitim zadovoljstvom i prihvatiti. Svakako je vrijedno spomenuti, ali i pohvaliti domaćine Ričičko-podbiljske noći vlasnika i osoblje restorana „R“ koji su svojim profesionalnim, ljudskim ali i kulinarskim umjećem zaslužili više od jednoga; hvala! Uz dobar i velik izbor zabavljača, domaće jelo i piće, bogatu tombolu i veliki broj vrijednih i zanimljivih nagrada petnaesta po redu Ričičko-podbiljska noć doista je brzo protekla.

Vinko Pavić





IVANDAN – 2014.

 |  Lipanj 28th, 2014  | 

Ovogodišnja proslava svetkovine sv. Ivana Krstitelja bila je iznimno svečana. Svečano misno slavlje je predvodio nadbiskup mons. Marin Barišić, uz koncelebraciju sedmorice svećenika. Misno je slavlje svojim pjevanjem uveličao župni zbor iz Lokvičića, a samom slavlju je prethodila procesija u kojoj je sudjelovalo nekoliko stotina Ričičana i hodočasnika sv. Ivanu. U svojoj je propovijedi nadbiskup Barišić, polazeći od misnih čitanja, istaknuo kako lik i poruka sv. Ivana izaziva i danas sve vjernike na promišljanje o vlastitom identitetu. Nadbiskup je bio iznimno raspoložen, podsjetivši kako je prije toga bio u pohodu Ričicama prije jedanaest godina. Više je puta spomenuo prirodne ljepote Ričica, zažalivši što u njima za stalno ne živi više ljudi. Na koncu misnog slavlja prigodni dar, grafiku ričičke crkve sv. Ivana na staklu, nadbiskupu je darovao autor grafike Mladen Matišić. Župnik, don Neven Vuković, svima je zahvalio na sudjelovanju u misnom slavlju, pozvavši sve na malu okrjepu kod župne kuće. Inače, svečanoj proslavo ovogodišnjeg Ivandana prethodila je i trodnevnica. Prvi dan trodnevnice predslavio je don Vlado Strikić, župnik iz Dicma, a slavlje je svojim pjevanjem uveličao župni zbor iz Dicma. Drugi dan trodnevnice misno je slavlje predvodio don Ante Vranković, župnik župe sv. Pavla na Pujankama, u Splitu, a treći je dan misno slavlje predvodio don Ivan Ćubelić, župnik župe Zagvozd. Misno je slavlje uveličao župni zbor iz Zagvozda, a na kraju je kratki koncert održala klapa „Biokovski slavuji“, na oduševljenje prisutnih Ričičana. Sve su tri večeri bile dobro posjećene.

Don Mladen



Predstavljamo vam našu novu web stranicu „Ričice hr“

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

Cijenjeni čitatelji,

pred vama je nova web stranica našega mjesta „Ričice hr“. Nadamo se da će svi oni koji „kliknu“ na link ove stranice u njenu sadržaju pronaći nešto za sebe. Ričičani pregršt zanimljivosti iz prošlosti sela i župe, o rodoslovlju i podrijetlu svojih plemena, zaboravljenim običajima, poznatim i nepoznatim detaljima iz turbulentnih i bremenitih života naših starih, i naravno, ovovremenim trendovima i događajima, a prijatelji Ričica i svi ostali posjetitelji, što kroz bogatu galeriju fotografija, što kroz kvalitetne i stručne priloge, objektivno i bolje se upoznati s jednim od najljepših sela Imotske krajine.

Zavičajna udruga sv. Ivan Ričice – Zagreb



Ričičko - podbiljska noć 2013

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

U ZAGREBU ODRŽANA RIČIČKO – PODBILJSKA NOĆ

U Zagrebu je u petak 25. listopada 2013. godine u organizaciji Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice –Zagreb, održana Ričičko – podbiljska noć. Bila je ovo 14. Ričička i druga Ričičko-podbiljska noć. Slavlje je Započelo sv. misom u crkvi sv. Ane u Rudešu koju je predvodio prof. dr. don Mladen Parlov uz koncelebraciju novoga ričičkog župnika don Nevena Vukovića. Don Mladen je u svojoj homiliji istaknuo značaj i važnost ovakvih zavičajnih okupljanja za iseljene Ričičane i Podbiljane, pa makar ona bila samo jednom godišnje.
-Poglavito je važno ovakvo zajedništvo u današnje vrijeme kad se sve agresivnije i sa svih strana sve jače osjeća hladan, zavodljiv i bezdušan dah sotone pa i kroz istupe vodećih i najodgovornijih čimbenika aktualne vlasti, pokušavajući minorizirati i omalovažiti katoličku crkvu, vjeru i vjernike, a u prvi plan, i kao životnu vrijednost i normu nametnuti iskrivljene, neprirodne i nemoralne vrednote –istaknuo je prof. dr. Mladen Parlov.
Slavlje se nastavilo u novouređenom zagrebačkom restoranu „R“ u Rudešu u kojem se okupilo oko dvjestotinjak Ričičana, Podbiljana i njihovih gostiju. Okupili su se tu i mnogi poznati i manje poznati gospodarstvenici i privrednici, a Ričičane i Podbiljane pozdravio je i sveprisutni i neizostavni zagrebački gradonačelnik gospodin Milan Bandić.
Načelnik općine Proložac gospodin Mate Lasić upoznao je“zagrebačke Ričičane“ s radom i akcijama koje općinsko poglavarstvo provodi na području općine, poglavito po pitanju vodoopskrbe i odvodnje, kao i po mnogim drugim gorućim problemima s kojima se stanovništvo općine bori i sve teže nosi.
U svečarskom dijelu večeri do ranih jutarnjih sati okupljene je zabavljala grupa Loco iz Zagreba i fantastična klapa Barun iz Svete Nedelje koja je svojim obradama i interpretacijom poznatih klapskih hitova podigla na noge sve prisutne i izmamila snažan i dugotrajan pljesak. Mlada je to i jedinstvena klapa u Hrvatskoj sastavljena od muzički obrazovanih sedmero braće i jedne sestre o čijem će se pjevanju u budućnosti zasigurno još mnogo dobroga čuti.
Neizostavno je na ovakvim zavičajnim okupljanjima njegovanje tradicijske kulturne baštine pa se natjecalo u pjevanju gange i igranju šijavice, a najbolji su u ovim disciplinama zasluženo osvojili dalmatinski pršut, vino i druge prigodne nagrade. Izbor „naj brka večeri“ posebno je podigao atmosferu kod ženskog dijela gostiju, kao i ričički guslarski virtuoz gospodin Ivan Matišić koji je uz gusle prilično slikovito opjevao sav „trud i muku“ mladih parova u pokušaju stvaranja potomaka.
Uz već tradicionalno bogatu tombolu i vrijedne nagrade (i-phone, lcd televizori, umjetničke slike itd.) možda vrjednije od svega raduje podatak da se i ovogodišnjoj Ričičko – podbiljskoj noći odazvao velik broj mladih (više od polovice nazočnih) što je potvrda i podstrek organizatorima da i dalje ustraju u organizaciji ovakvih susreta kako se ne bi izgubila ta poveznica iseljenih Ričičana i Podbiljana s rodnim krajem. Do iduće Ričičko – podbiljske noći!

V. Pavić



I. Memorijalni boćarski turnir „JOZO DUJMOVIĆ“

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

U Zagrebu je u nedjelju 1. rujna 2013. godine na terenima Boćarskog kluba HVIDR-a Trešnjevka u organizaciji istoimenog kluba održan I. Memorijalni boćarski turnir „Jozo Dujmović“. Turnir je organiziran u čast prerano preminulog kapetana i jednog od osnivača ovoga kluba Ričičanina gospodina Joze Dujmovića. Klub je u svojoj ligi i kategoriji natjecanja, pod njegovim vodstvom već prve godine postigao sjajne rezultate, da bi u sezoni 2011./ 2012. Jozo kao kapetan ekipe ostvario najbolji rezultat lige u disciplini „precizno izbijanje“.
U ugodnu ambijentu pravoj sportskoj i natjecateljskoj atmosferi i cjelodnevnom druženju uz jelo i piće koje je vrijedni domaćin pod vodstvom predsjednika BK HVIDR-a Trešnjevka gospodina Marka Badrova pripremio i organizirao, uz članove obitelji pok. Joze Dujmovića otvorenju i održavanju I. Memorijalnog boćarskog turnira nazočili su i njegovi prijatelji i članovi Zavičajne udruge Ričičana u Zagrebu.
U konkurenciji boćarskih klubova iz Zagreba, Zaprešića, Grubišnog Polja, Križevaca, Samobora i matičnog kluba HVIDRA Trešnjevka najuspješniji su se pokazali boćari BK OTKOS iz Grubišnog Polja čije je boje uz Damira Denčića i Tomislava Roščića branio i Jozin sumještanin Marijan Parlov. Drugo je mjesto pripalo ekipi BK ŠIBICE iz Zaprešića, a treći su bili boćari BK BULIN PAN iz Križevaca. Pehare, medalje i priznanja najboljim ekipama uz riječi zahvale uručili su članovi obitelji pok. Joze Dujmovića, a prigodne plakete uz zahvalu obitelji pok. Joze i svim sudionicima turnira uručio je Predsjednik BK HVIDR-a Trešnjevka gospodin Marko Badrov.
Jozo je rođen u Ričicama 1952. godine te rano, kao i većina Ričičana, seli u Zagreb, a po završetku školovanja radi kao visokopozicionirani službenik u tvornici Nikola Tesla. Nakon Domovinskog rata aktivnije se posvećuje boćanju te uz još nekoliko entuzijasta osniva Boćarski klub HVIDR-a Trešnjevka, kako bi veterani i invalidi Domovinskog rata uz sportske aktivnosti što lakše i bezbolnije prevladali ratne traume i mnoge postratne probleme.
Jozo je jedan od idejnih začetnika i utemeljitelja Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice u Zagrebu čiji je bio tajnik tri godine, a do svoje prerane smrti 2012. i jedan od najaktivnijih članova Izvršnog odbora ove Udruge koja je, s pravom možemo reći, pod njegovim vodstvom, stasala u jednu od najaktivnijih i najbolje organiziranih zavičajnih udruga u gradu Zagrebu.

Vinko Pavić Povratak na vrh


Libar o ričičkim Pavićima

 |  Siječanj 30th, 2014  | 


U Zagrebu je iz tiska izišla knjiga „Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića“ autora Milana Lažete i Vinka Pavića.
Na 180 lijepo ukoričenih stranica formata 30 x 21 cm autori donose mnoštvo korisnih podataka, dokumenata, fotografija i ilustracija o ričičkim i podbiljskim Pavićima kao i grafički prikaz rodoslovlja od prvog spomena Pavića u Ričicama (1725.) do današnjih dana. U nekoliko poglavlja autori su donijeli kratki prikaz povijesti Ričica, podrijetlo i nastanak prezimena Pavić, sistematski obradili podrijetlo plemena ričičkih Pavića, Paviće u Ričicama i Podbiloj i rodoslovno stablo gotovo tisuću osoba ovoga prezimena rođenih u Ričicama i Podbiloj.
„Čitajući knjigu Povijest i rodoslovlje ričičkih Pavića autora Milana Lažete i Vinka Pavića kao da nam se pred očima duše odvija rijeka života, rijeka milosti u koju smo i sami uronjeni dok i mi, poput naših predaka, ne uronimo, dok se ne izlijemo u more vječnosti, u samoga Gospodina Boga“ – riječi su to prof. dr. Mladena Parlova u predgovoru spomenute knjige.
„…Autori, Milan Lažeta i Vinko Pavić, ne pričaju priču, premda ni ona nije posve odsutna. Oni na znanstven način izlažu činjenice, povijesne podatke, služeći se svim mogućim izvorima, objavljenima i neobjavljenima. I to je velika vrijednost i prednost ove knjige“, ističe u nastavku predgovora prof. dr. Parlov. Autori su u ovu knjigu uložili veliki trud istražujući Župne matice, katastarske zapise i razne arhivske podatke u Ričicama, Viru, Zadru, Splitu, Makarskoj, Sinju, Zagrebu itd. kako bi živući ričički i podbiljski Pavići razasuti diljem Hrvatske i svijeta što bolje upoznali vlastite korijene i time vlastitu životu dali dublji smisao i vrijednost.
Pouzdano je utvrđena veza između ričičkih Pavića i onih u Bugojnu, odnosno njegovoj široj okolici, kao i vrijeme seobe dviju brojnijih ričičkih obitelji u Skopaljsku dolinu pa ovaj rad može biti od izuzetne koristi živućim Pavićima i u ovim bosanskohercegovačkim mjestima. Ovim je rodoslovljem obu
hvaćeno i „obrađeno“ oko tisuću osoba u deset naraštaja koliko ih se tijekom gotovo 300 godina u Ričicama i Podbiloj izrodilo od Petra i Marka, dvojice braće koji 1725. trajno doseliše u Ričice s prostora Sinjske krajine. RIM Povratak na vrh




Obilježavanje 24. godišnjice utemeljenja HDZ-a za Imotsku krajinu

 |  Siječanj 30th, 2014  | 

Za nedjelju je zakazana svečana sjednica svih općinskih i gradske organizacije HDZ-a u sklopu proslave 24. obljetnice utemeljenja te stranke za Imotsku krajinu. Svečanom skupu nazočit će predsjednik Tomislav Karamarko i glavni tajnik Miljan Brkić. Svečana sjednica održat će se u nedjelju 19.1.13. s početkom 18 h u gradskom kinu Imotski.Povratak na vrh



Pogodila je sačma iz lovačke puške – stablo oraha spriječilo kišu metaka!

 |  Siječanj 28th, 2014  | 

Prošla nedjelja, negdje oko 11 i 30. Petra Šućur (36) iz Prološca stajala je ispred svoje kuće koja je još u izgradnji, radujući se još jednom neobično lijepom danu ovoga siječnja. I kada odjednom prasak. „Da, bila sam uz bazen koji je u izgradnji i čula sam pucanj, a trenutak nakon toga, kao da je kuću zasulo neko sitno kamenje.

Tek kada sam vidjela da mi podlaktica krvari, shvatila sam da je odnekud doletjela sačma iz lovačke puške. Stajala sam bočno i orah moje susjede bio je upravo nasuprot mene. Na stotinjak metara dalje prema zapadu vidjela sam trojicu ljudi, lovaca. Nije bilo vremena za razmišljanje, otišla sam na hitnu u Imotski, potom u Split na rendgen, gdje su mi rekli da su to samo ogrebotine. No, moja majka je liječnica i kada je vidjela snimke zaprepastila se. U ruci mi je bila sačma. I sada opet moram u Split specijalistu, vidjeti kako će se to izvaditi. Sto i jedan problem!“ priča nam Petra Šućur, još uvijek pod dojmom nedjeljnog događaja.

„Došla je policija, sve su snimili i zapisali te konstatirali, kako je 90 posto sačme iz puške ostalo na orahu. Desetak posto prošlo je pored njega, oštetilo jedan dio moje kuće te je jedan manji dio pogodio mene. Da sam, tako tvrde, bila svega pola metra desno ili lijevo od mjesta gdje sam stajala, sačma koja je pogodila moju kuću, pogodila bi mene!“ O ovom događaju oglasila se i policija priopćenjem u kojem se navodi da je 66-godišnjak iz Prološca Donjeg hicem iz lovačke puške lakše ozlijedio u ruku 36-godišnju ženu. Pušku posjeduje legalno, a protiv njega biti će podnesena kaznena prijava zbog dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom i sredstvima.

Ovaj događaj, kaže Petra izazvao negodovanje i među njenim susjedima, a slično se dogodio i prije petnaestak dana njenoj susjedi, kada je sjedila na balkonu. Sačma ispaljena iz lovačke puške završila je, nasreću, u ogradi balkona.

Inače, doznaje se neslužbeno da je grupa lovaca, među kojima je bio 66- godišnjak učlanjena u Lovačku udrugu Ričina, koja broji 172 registrirana lovca. Udruga je za svoj predan rad do sada dobila nekoliko vrijednih priznanja pa je bilo zanimljivo čuti što o ovom događaju govore odgovorni u društvu.


Povratak na vrh